"Tamo mi spališe crkvu u kojoj venčah se mlad"

Stradanje Srba u Prvom Svetskom ratu 


















Prvi Svetski rat      

Prvi Svetski rat počeo je u avgustu 1914.godine.
Kao povod za rat poslužio je atentat na austrougarskog prestolonaslednika Franca Frendinanda, koji je izvršio Gavrilo Princip pod delovanjem tajne organizacije "Mlada Bosna"  

Gavrilo Princip















Gavrilo Princip je zatvorsku kaznu odslužio u Češkoj gde je i umro od tuberkuloze u velikim mukama. 

Ubrzo nakon atentata Austrougarska šalje ultimatum Srbiji koji bi narušio nezavisnost Srbije.

Srbija je prihvatila sve tačke ultimatuma osim jedne a to je da austrougarski državni organi istražuju i sude Gavrilu Principu na teritoriji Srbije.  











Austrougarska objavljuje rat Srbiji i od tog trenutka za Srbiju počinje prava drama i borba za opstanak. 










Prve pobede 

U avgustu 1914. Austrougarska vojska prelazi Drinu i napada Srbiju.Kod planine Cer austrougarska i srpska vojska se sukobljavaju i srpska vojska pod vođstvom Stepe Stepanovića odnosi pobedu.   


Stepa Stepanović

















U decembru 1914.godine na Kolubari pod komandom Živojina Mišića Srbija još jednom pobeđuje.  











I pored lavovske borbe srpskih vojnika austrougarski vojnici 1915. prodiru duboko u srpsku teritoriju zauzimaju Šabac, a potom i Beograd.  

Kada Srbiju sa leđa napadne i Bugarska ona biva sa svih strana opkoljena neprijateljima i nemajući kud ceo državni aparat,vojska i civili u novembru 1915. odlučuju da peške pređu Albaniju ne bi li se dokopali Jadranskog mora i tu sačekali pomoć saveznika.   









Srpska golgota 

"Niko ne zna šta su muke teške dok ne pređe Albaniju peške."  
             



Ceo državni aparat,civili,vojska krenuli su preko nepristupačnih albanskih planina  verujući u  njihovo spasenje i slobodu Srbije.  

Mnogi su umrli od gladi,hladnoće i žeđi, 
čak su ih i albanske bande napadale pljačkale i ubijale.   

Kada su iscrpljeni,gladni bolesni i iznemogli konačno stigli do albanske luke pomoć saveznika ih nije čekala. 

Tek zahvaljujući intervenciji Rusije Francuska šalje lađe za transport vojnika.  

  







Transportovani su na grčko ostrvo Krf gde su se oporavljali za povratak u otadžbinu.Nažalost mnogo njih je umrlo u poljskoj bolnici na ostrvcu Vido i kad više nisu imali gde da sahranjuju ljude,ubacivali su ih u Jonsko more.   

Na Krfu se nalazi "Zejtinlik" groblje srpskih vojnika i "Srpska kuća" kao spomenik patnje i stradanja jednog malog ali prkosnog naroda. 

Zejtinlik

  














Proboj Solunskog fronta 

Oporavljeni srpski vojnici ushićeni su čekali dan kada će stati na prag otadžbine i oterati zle neprijatelje.  

Taj dan je konačno došao u septembru 1918.godine.Zajedno sa Francuzima srpski vojnici vođeni jakom željom za slobodom ponosnim maršom kreću ka Srbiji.   

Neki izvori kažu da francuska vojska na konjima nije mogla da sustigne srpsku pešadiju.   

Srbi napokon uspevaju da proteraju neprijatelje i da se vrate svojim porodicama i domaćinstvima.  










Zaključak   

Tokom istorije mnogo nepravde je zadesilo srpski narod. Previše smrti, suza i krvi je proliveno zarad slobode jednog naroda. Srbija je i u narednim ratovima pokazala da iako je mala i nema zaštitu svojim inatom i prkosom odoleva i najmoćnijim silama.Buduća pokolenja moraju biti zahvalni svojim precima zbog slobode koju danas imaju.Sloboda nema cenu.   









Коментари

Постави коментар